Photo by Unsplash
Photo by Odesa, privatni album
Adaptirati stan uvijek je stresan, dugotrajan proces, prepun nekih nepredviđenih događaja od kojih čupamo kosu, ali isto tako i iznimno zanimljiv i kreativan, s neprocjenjivo važnim rezultatom – prostor baš po mom ukusu, idejama, željama.
Prošlo smo ljeto kupili nekretninu u centru Zagreba, u zgradi iz 1927., u potkrovlju (jer obožavamo potkrovlja i sad sam već uvjerena da i ne znam urediti ne-potkrovlje), ukupne obračunske površine 30 m2.
Sad, kad kažem nekretninu, mislim da malo pretjerujem – naime, radilo se jednoj sobi, bez kupaonice i tekuće vode, u koju se ulazilo iz zajedničkog, strahovito neurednog (da ne kažem ružnog) hodnika. Iako, i kroz stara i ružna tri prozora dolazilo je dovoljno svjetla, strop je u sljemenu bio jako visok, što je dalo naslutiti da bi ovdje moglo biti potencijala.
Kako kaže moj muž: ako je zgrada dobra i solidna, ne trebamo se uopće opterećivati kako izgleda stan. I to je zapravo neko početno pravilo, od kojeg valja krenuti.
Photo by Odesa, privatni album
Ali, to je istina, ako kupuješ golubinjak koji ima sve što prosječan stan ima (kako se to u pravu kaže – da je nekretnina samostalna uporabna cjelina), ali naš golubinjak nije imao kupaonicu, dakle, niti odvod niti dovod vode. Ipak nismo odustali, tj. muž mi nije dao mira toliko dugo, dok nisam konačno pristala na kupnju… Sreća da je bio uporan, jer bih, da se samo mene pitalo, rekla ne kupnji. I maestralno se zeznula.
Photo by Unsplash
Samu adaptaciju smo planirali oko 6 mjeseci, a u tom periodu smo tlocrt mijenjali valjda 10 puta, okretali kuhinju i kupaonicu, dovod vode, odvode na sve moguće načine. Na kraju smo se odlučili zazidati dosadašnji ulaz u golubinjak iz ružnog zajedničkog hodnika, probiti ulaz iz lijepog, urednog haustora, odnosno stubišta (doduše, postao je lijep tek nakon što smo ga o svom trošku okrečili), i to na način da se u stan sada ulazi kroz mali ulazni hodnik, taman dovoljan da se objese jakne i kaputi.
Photo by Odesa, privatni album
Kupaonicu smo izveli na mjestu gdje je bio nekadašnji ulaz, i to smo imali iznimnu sreću da je pod premrežen gredama, i ukupne debljine oko 40 cm, što nam je omogućilo da izvedemo pad za odvod do mokrog čvora, udaljenog nekih 7-8 metara od samog stana. Čim smo ustanovili da ćemo to moći izvesti (jer smo razmišljali i o drugim opcijama, kao što je pumpa, odvodi preko vanjskog dvorišnog zida i td), znali smo da dalje nema pogreške, i da ćemo stan urediti tip top.
Photo by Odesa, privatni album
U produžetku kupaonice odlučili smo izvesti spavaću sobu, koja je mala, ali dovoljna – s velikim prozorom. Kuhinja i dnevna soba jedinstven su prostor s dva prozora, jednim krovnim i jednom tzv. kućicom. Svi prozori imaju fantastičan pogled na Britanski trg, po mnogima najljepši zagrebački trg. Najboemskiji svakako.
Naša adaptacija je bila iznimno zahtjevna, čak mislim da bi nam išlo brže i jednostavnije da smo izgradili garsonijeru od nule. Najprije smo morali izbaciti gomilu starog, ružnog namještaja (čitaj – smeća), riješiti kupaonicu – odvode, dovode, zazidati jedna vrata, probiti druga, odraditi nove unutarnje pregradne zidove, ostale zidove izravnati, sve obojati, promijeniti tri prastara prozora, sprovesti apsolutno sve strujne instalacije za sve živo ispočetka jer ništa nije bilo na svom mjestu, i sve je bilo staro i time nesigurno, uključujući i za radijatore, klimu i td, kupiti nove pločice, sanitarije, sav novi namještaj, dakle – SVE. Jedino što smo uspjeli na kraju sačuvati je stari parket, koji je s parketarom čarobnjakom postao stvarno kao nov.
Što se grijanja tiče, kako je riječ o malom prostoru, te u uz potencijalnu energetsku krizu (nestašicu plina) odustali smo od uvođenja plina, te monitrali norveške radijatore u dnevnu i spavaću sobu. Oni rade na struju, moguće ih je pokrenuti online, i programirati da se upale prije nego dođeš kući. U kupaonici smo postavili podno grijanje, koje se regulira na zasebnom termostatu, i zapravo je ispalo prilično povoljno.
Photo by Odesa, privatni album
Zbog veličine prostora od svega 30ak kvadrata odlučili smo se za tzv. nevidljivi namještaj, odnosno bijelu kuhinju i bijeli ugradbeni ormar. To smo zbog nestandardnih mjera dali raditi po mjeri, i ispalo je izvrsno. Recimo, ormar je sav postavljen malo ukoso, i stoji na gredi, jer je prostor na tome dijelu ukoso, i nemoguće ga je izravnati, a kako je ormar po mjeri, uopće se ne primjećuje da bi nešto bilo „ausvinkl“, što sigurno ne bi bio slučaj da smo uzimali gotovo proizvod.
Bjelinu smo razbili s metalnim policama, sivim trosjedom, a poseban akcent je dao hladnjak u drečavoj crvenoj boji, čime se prostor „razveselio“.
Photo by Odesa, privatni album
Inače, svi koji su ušli u bivši golubinjak iznenađeni su promjenom jer smo od doslovno ničega stvorili izuzetno ugodan, svijetao prostor, koji izgleda prostranije nego li to fizički je.
Dakle, ako bih mogla birati između kupovine stana za adaptaciju i novouređenog stana, uvijek, ali uvijek bih izabrala stan za adaptaciju, unatoč dugotrajnosti adaptacije, stresu, nepredviđenim problemima itd. Samo treba imati viziju i ne biti u strahu od prvog dojma, kad ugledaš jezivi golubinjak – mi smo dokaz da se sve može urediti, i jedino je bitno u kakvom je stanju zgrada, jer to je jedino na što ne možeš bitno utjecati.
Photo by Odesa, privatni album
Mediar nekretnine najljepše zahvaljuju Odesi C. na podijeljenom iskustvu, tekstu i ustupljenim fotografijama! ♥
Komentari (0)