Nakon barokne raskoši i klasicističke elegancije, Zagreb je u 19. stoljeću zakoračio u razdoblje iznimno dinamične urbanističke i arhitektonske transformacije. Razvoj grada – osobito Donjega grada – bio je obilježen procvatom historicizma, stila (ili točnije – pristupa) koji se oslanjao na reinterpretaciju prošlih stilskih razdoblja: gotike, renesanse, baroka i klasicizma.
Historicizam u arhitekturi ne označava jedinstven stil, već pristup gradnji koji koristi i kombinira oblike i motive iz povijesnih stilova. U Zagrebu se pojavljuje sredinom 19. stoljeća i traje sve do početka 20. stoljeća, neposredno prije pojave secesije. Historicizam nije bio samo “kopiranje prošlosti” – bio je izraz želje tadašnje srednje klase i političke elite da kroz arhitekturu iskažu kulturni kontinuitet, identitet i napredak.
Najčešći izrazi historicizma uključuju:
– Neogotiku – inspiriranu srednjovjekovnom gotikom
– Neorenesansu – red, ravnoteža, klasične proporcije
– Neobarok – dekorativnost, monumentalnost
– Neoromantiku i neoklasicizam, u manjoj mjeri
Najveći zahvat u povijesti Zagreba bio je planski razvoj Donjega grada, osobito kroz Lenucijevu potkovu – niz trgova, parkova i reprezentativnih zgrada u obliku potkove. Upravo na tom prostoru historicizam je ostavio najviše tragova.
Značajne građevine historicizma u Zagrebu:
1. Hrvatsko narodno kazalište (1895.)
Stil: Neobarok
Jedna od najslavnijih historicističkih građevina u Zagrebu svakako je zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, djelo poznatog bečkog arhitektonskog dvojca Fellner & Helmer. Raskošna pročelja, simetrična kompozicija i dekorativni elementi u stilu neobaroka čine ovu zgradu reprezentativnim primjerom te epohe.
2. Umjetnički paviljon (1898.)
Stil: Neoklasicizam s historicističkim elementima
Umjetnički paviljon na Trgu kralja Tomislava, sagrađen 1898. za Zagrebački zbor. Projekt su izradili Fellner & Helmer, a konačni izgled dao je Hermann Bollé, koristeći čeličnu konstrukciju iz mađarskog paviljona Svjetske izložbe u Budimpešti. Njegova neoklasicistička fasada i simetričan raspored ulaza i prozora naglašavaju spoj modernog inženjeringa i klasične forme – tipično za kasni historicizam.
3. Zgrada HAZU (JAZU) – (1880.)
Stil: Neorenesansa
Posebno istaknuto mjesto ima i monumentalna zgrada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), dovršena 1880. prema projektu austrijskog arhitekta Friedricha von Schmidta. Građena u neorenesansnom stilu, s naglašenim centralnim rizalitom i bogato artikuliranim pročeljima, HAZU simbolizira kulturni i znanstveni autoritet mladog modernog naroda.
4. Prva gimnazija (1882.)
Stil: Neorenesansa
U obrazovnom sustavu historicizam se ogleda u zgradi Prve gimnazije, koju je projektirao Janko Jambrišak. Riječ je o skromnijoj, ali elegantnoj javnoj zgradi s karakterističnim historicističkim pročeljem u duhu neoklasicizma, što odražava važnost obrazovanja u modernom građanskom društvu.
5. Zgrada Glavnog kolodvora (1892.)
Stil: Neoklasicizam s neorenesansnim utjecajem
Neorenesansna zgrada Glavnog kolodvora, rad mađarskog arhitekta Ferenca Pfaffa, primjer je monumentalne funkcionalne arhitekture historicizma. Dugo pročelje s ritmiziranim prozorskim nizovima i centralno istaknuti ulaz naglašavaju važnost željeznice kao simbola modernizacije grada.
Historicizam u Zagrebu nije bio samo moda – bio je izraz nove građanske samosvijesti. Kroz imitaciju “velikih stilova” prošlosti, grad je tražio vlastiti identitet u okrilju Austro-Ugarske. Mnoge građevine iz tog razdoblja i danas definiraju vizualni identitet Zagreba, osobito Donjega grada. Ovaj stil pripremio je tlo za iduću veliku arhitektonsku prekretnicu – secesiju, koja će se pojaviti već početkom 20. stoljeća, noseći sa sobom duh inovacije i estetike modernoga doba.
Comments (0)