Novi Zagreb (Južni Zagreb), područje je današnjeg Zagreba južno od rijeke Save. Urbanističko-arhitektonska cjelina planski je izgrađena u drugoj polovici XX. stoljeća. Razvoj područja Novog Zagreba započinje gradnjom Mosta slobode i Mosta mladosti koji su povezali dijelove grada razdvojene rijekom Savom. Tim projektima započinje i realizacija ideje gradonačelnika Većeslava Holjevca za čijeg je mandata Zagreb prešao preko Save.
Južni je Zagreb bio nizinsko posavsko područje isprepleteno rukavcima Save, livadama krčevinama, njivama, poljskim putovima. Ta poljoprivredno obrađena ravnica bila je rijetko naseljena s mjestima u vidu skupine seoskih stambenih i gospodarskih zgrada (selo Hrelić, Jakuševec, Otok,Sv. Klara, staro selo Botinec, Blato, Remetinec).
Početkom izgradnje stambenih naselja smatra se planirana gradnja sjevernoga dijela naselja Savski gaj 1957. godine. Prvo cjelovito rješenje stanovanja, javnih sadržaja i trgovačkih podcentara bio je plan zone Trnsko.
Izvor: Facebook, Zagreb kakav je bio nekada
Izgradnjom Zagrebačkog velesajma (od 1956.) te stambenog naselja Trnsko (od 1958.) počinje izgradnja Novog Zagreba, s južne strane rijeke Save. Južno od velesajma nastaje od kraja 1950-ih niz planiranih stambenih naselja (Remetinec, Zapruđe, Travno, Dugave, Sloboština, Utrina, Sopot, Siget, Trnsko i druga) koja su vrsni primjeri raznolikih pristupa urbanizmu u drugoj polovici 20. stoljeća, a u kojima se mogu pronaći brojni antologijski primjeri stambene i javne arhitekture tadašnjeg Zagreba.
Naselja se nalaze unutar uglavnom pravokutnih blokova omeđenih prometnicama, kojima okreću leđa. Avenija Dubrovnik, pružena u smjeru istok-zapad, i Avenija Većeslava Holjevca, povučena u smjeru sjever-jug i zamišljena kao produžetak Zelene potkove, dvije su glavne prometne osi Novog Zagreba.
Najstarija naselja, Remetinec, Zapruđe, Siget, Trnsko, pa i nešto kasnije podignuta Sopot i Utrine, karakterizira kombiniranje nizova nižih longitudinalnih stambenih zgrada i visokih stambenih tornjeva, a učestalo i montažna i tipska gradnja. Do promjena dolazi 1970-ih gradnjom Travnoga, u kojemu se arhitekti počinju poigravati oblikovnim rješenjima te variraju visinu stambenih objekata posloženih oko središnje prostrane zelene površine naselja.
Izvor: Facebook, Zagreb kakav je bio nekada
Početkom 1970-ih realizira se (i ne samo u Novom Zagrebu) niz stambenih mastodonata poput Mamutice ili Super Andrije. Prema kraju socijalističkog razdoblja stanovi u stambenim zgradama postaju sve veći, a same zgrade sve niže. Napušta se do tada dominantan koncept ortogonalnih uličica koje vode od glavnih prometnica u naselje te uvode dinamičniji urbanistički koncepti. Glavni primjeri ovoga novog pristupa su naselja Dugave i Sloboština (a sjeverno od Save Jarun).
Osim stambenih građevina u novozagrebačkim su naseljima podignute škole, vrtići te pokoja robna kuća i medicinska ustanova. Drugih javnih sadržaja, kao ni poslovnih objekata, sve do 1990-ih uglavnom nije bilo, što je Novom Zagrebu priuštilo naziv velike spavaonice. Izgradnja cjelovitih stambenih naselja završava u osamdesetim godinama, dok se tijekom devedesetih i sve do novog tisućljeća u samim naseljima zadržava dogradnja poslovno-trgovačkih i sakralnih objekata na slobodnim dijelovima naselja. U novije vrijeme izgradnja kapitalnih građevina itekako je utjecala na vizuru Novog Zagreba i dala mu dodanu vrijednost (uređenje parka Bundek, trgovački centar Avenue mall, Arena Zagreb, Arena Centar, Muzej suvremene umjetnosti). U međuvremenu izgrađene nove stambene zgrade, nisu nastale kao dio primarne koncepcije planiranih cjelovitih stambenih naselja.
Photo by Davor Puklavec/Pixsell
Zanimljiv je podatak da se pri organizaciji prostora stambene zajednice strogo poštivao omjer izgrađenih i neizgrađenih površina u veličini 50:50, ponekad i 40:60. Da bi se postigao tako veliki udjel neizgrađenih površina u naselju, nužna je bila upravo visoka gradnja i visoka gustoća stanovništva po hektaru površine. One neizgrađene površine u naselju predstavljale su opet normirane zelene i rekreacijske površine. Upravo taj omjer zelenih površina u novozagrebačkim naseljima zahvaljujući strogoj normizaciji urbanističkih planova danas je jedan od važnih stambenih ekoloških resursa Novog Zagreba
Daljnjim razvojem grada Novi Zagreb je uspio izgubiti epitet “doseljeničkog” dijela grada. U njemu su se sad već izmijenile generacije ljudi koji su razvili mnogostruke odnose sa svojim naseljima pa u odnosu na novoizgrađene dijelove grada, Novi Zagreb više i nije tako nov.
Comments (0)