Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće Zagreb ulazi u novo arhitektonsko poglavlje – secesiju. Nakon racionalnosti i povijesnog citiranja stilova u doba historicizma, secesija donosi estetski zaokret: organske linije, simboliku prirode, individualni izraz i spoj umjetnosti s arhitekturom. Taj prijelaz ne označava samo novu stilsku epohu, već i kulturni zaokret – društvo se mijenja, građanstvo jača, a Zagreb se sve više okreće europskim trendovima.
Secesija (ili Art Nouveau, Jugendstil) u Zagrebu se javlja od početka 20. stoljeća do Prvog svjetskog rata, osobito u razdoblju između 1900. i 1914. godine. U tom kratkom, ali intenzivnom vremenu, grad dobiva niz građevina koje i danas oduzimaju dah – bilo fasadama ispunjenim cvjetnim motivima, stiliziranim ženskim likovima, željeznim balkonima, keramičkim pločicama ili vitražima. Pritom se funkcionalnost ne gubi – naprotiv, secesija spaja korisnost i ljepotu, u duhu tadašnjih avangardnih ideja o modernom življenju.
Arhitektonski izraz zagrebačke secesije
Zagrebačka secesija oslanja se najviše na bečki Jugendstil, ali razvija i vlastite varijante – često kombinirane s elementima kasnog historicizma i lokalne tradicije. Naglasak je na vertikalizmu, asimetriji, ukrasima od kovana željeza, te na upotrebi novih materijala poput stakla i obojenih pločica.
Mnogi arhitekti tog doba studirali su u Beču i Budimpešti, a u Zagreb su donosili nove ideje i pristupe. Posebno se ističu Vjekoslav Bastl, Aladar Baranyai, Herman Bollé, Hugo Ehrlich i Leo Hönigsberg, čiji se radovi i danas smatraju draguljima zagrebačke secesije.
Značajne građevine zagrebačke secesije
Jedan od najprepoznatljivijih primjera je kuća Kallina (1904.) u Gundulićevoj ulici, koju je projektirao Vjekoslav Bastl. Fasada prekrivena keramičkim pločicama u živim bojama, s geometrijskim i floralnim motivima, čini ovu zgradu vizualnim manifestom secesije u Zagrebu.
Secesijski izričaj iznimno je prisutan i u zgradi Hrvatskog školskog muzeja (1901.), nekadašnje Kraljevske realke, koju su projektirali Hönigsberg & Deutsch. Njezina pročelja nose elegantnu, ali suzdržanu dekoraciju s istančanim detaljima od kovanog željeza.
Zgrada Prve hrvatske štedionice na Trgu bana Jelačića, danas zgrada Zagrebačke banke, još je jedan vrhunski primjer monumentalne gradske secesije. Unutarnji prostori, stubišta, reljefi i stropne štukature bogati su simbolikom i detaljima koji odražavaju duh epohe.
Također, valja istaknuti Palaču Srkulj na Zrinjevcu, Samoborsku zgradu u Masarykovoj i niz stambenih kuća u Martićevoj, Jurišićevoj i Ilici – mnoge od njih s očuvanim detaljima na prozorima, vratima, balkonima i unutar stubišta.
Secesija kao završetak jednog i početak drugog svijeta
Secesija u Zagrebu bila je više od arhitekture – bila je znak da grad postaje moderna europska metropola. Usporedno s umjetničkim razvojem, u gradu se šire novi sadržaji: kina, kavane, robne kuće i kulturni prostori. No, s Prvim svjetskim ratom dolazi i kraj ovog stilski razigranog razdoblja. Arhitektura će ubrzo krenuti u smjeru modernizma, funkcionalnosti i redukcije oblika.
Danas secesijske zgrade Zagreba podsjećaju na doba kada je grad disao s Bečom i Budimpeštom, ali i stvarao vlastiti identitet kroz jedinstven spoj umjetnosti, graditeljstva i duha vremena. One su vizualni dnevnik jedne urbane preobrazbe – elegantan, profinjen i duboko moderan.
