
Francuski stil uređenja interijera sinonim je za sofisticiranost, eleganciju i bezvremenski šarm. Prepoznatljiv po bogatom naslijeđu i sposobnosti da spoji klasično i suvremeno, ovaj stil je popularan širom svijeta i simbolizira umjetnost življenja s posebnim naglaskom na detalje. Razvijao se kroz stoljeća, oslanjajući se na kulturne i povijesne utjecaje različitih epoha. Razdoblja poput renesanse, baroka i rokokoa dala su značajan doprinos ovom stilu, donoseći raskošne ukrase, simetriju i bogate teksture. S druge strane, francuski provincijski stil, poznat i kao Provençal, crpi inspiraciju iz ruralnih područja južne Francuske, nudeći toplinu i jednostavnost koja je u kontrastu s kraljevskom grandioznošću.
Francuski interijeri odišu elegancijom i skladom, a njihova ljepota leži u pažljivoj ravnoteži između forme i funkcije. Evo glavnih elemenata koji čine ovaj stil jedinstvenim:
Paleta boja: boje u francuskim interijerima odražavaju suptilnost i rafiniranost. Neutralni tonovi poput krem, bijele, sive i bež dominiraju prostorima, dok se pastelne nijanse plave, zelene ili lavande koriste za stvaranje akcenata. Ova smirujuća paleta boja osigurava opuštenu atmosferu i omogućuje da dekorativni elementi dođu do izražaja.
Namještaj: savršeno spaja estetiku i praktičnost. Komadi su često izrađeni od visokokvalitetnog drveta, poput hrasta ili oraha, i obično imaju izrezbarene detalje koji unose dozu luksuza. Stolice s lučnim nogama, masivni ormari s ornamentima te komode s patiniranom završnom obradom predstavljaju ključne elemente. Takav namještaj nije samo funkcionalan, već i umjetničko djelo.
Teksture i materijali: interijeri su bogati slojevitim teksturama koje stvaraju vizualnu i taktilnu raznolikost. Tekstili poput lana, svile i baršuna česti su u zavjesama, presvlakama i jastucima. Podovi su najčešće od prirodnih materijala poput kamena ili masivnog drveta, dok se na zidovima mogu pronaći tapete s cvjetnim uzorcima ili ručno oslikani murali.
Dekorativni detalji: dekoracija je ključan aspekt francuskog stila. Ogledala s pozlaćenim okvirima često zauzimaju središnje mjesto na zidovima, dok kristalni lusteri pružaju luksuznu rasvjetu. Dodaci poput antiknih vaza, svijećnjaka, umjetničkih slika i knjiga unose osobnost i stvaraju osjećaj doma.
Arhitektonski elementi: prostrane sobe s visokim stropovima, štukaturama i ukrasnim lajsnama odaju dojam veličine i profinjenosti. Veliki prozori unose obilje prirodnog svjetla, dok drvene grede na stropovima i kamini u dnevnim boravcima podsjećaju na toplinu seoskih kuća.
Jedna od najvećih prednosti ovog stila jest njegova prilagodljivost modernom načinu života. Suvremeni dizajneri često kombiniraju klasične elemente s minimalističkim estetikama, stvarajući prostore koji su elegantni, ali i funkcionalni. Na primjer, antikni komad namještaja može se savršeno uklopiti u moderan interijer, dok pažljivo odabrani detalji, poput starinskog lustera ili umjetničke slike, daju prostoru karakter.
Za one koji preferiraju toplinu i jednostavnost, Provençal stil je idealan izbor. Kuhinje uređene u ovom stilu često postaju središnji dio doma, s velikim drvenim stolovima, otvorenim policama i posuđem od keramike. Ova estetika podsjeća na sporiji način života i uživanje u svakodnevnim trenucima.
Francuski stil uređenja interijera nudi neiscrpnu inspiraciju za stvaranje prostora koji odišu elegancijom, udobnošću i individualnošću. Bilo da se radi o raskošnom gradskom stanu ili rustikalnoj seoskoj kući, ovaj stil uspijeva istaknuti ljepotu svakog prostora. Njegova sposobnost da spoji tradiciju i suvremenost čini ga bezvremenskim odabirom za sve one koji žele stvoriti dom ispunjen stilom i šarmom. Kroz detalje, materijale i skladne kombinacije, francuski interijeri pričaju priču o kulturi, umjetnosti i radosti življenja.
Japandi stil, spoj japanske i skandinavske estetike, predstavlja harmoniju između minimalizma i funkcionalne udobnosti. Ovaj stil uređenja interijera postao je popularan zbog svog jednostavnog i prirodnog izgleda koji kombinira mirnoću japanske estetike s toplinom skandinavskog dizajna. Japandi stil reflektira filozofije kao što su “wabi-sabi” iz Japana i “hygge” iz Skandinavije, usmjeravajući se na funkcionalnost, jednostavnost i osjećaj mira u svakom prostoru.
Japandi stil nastao je kao prirodni spoj dviju kultura koje dijele sličnu filozofiju dizajna, ali donose svoje prepoznatljive elemente. Japan i Skandinavija gaje poštovanje prema prirodi, jednostavnosti i praktičnosti, no svaka kultura na svoj način definira minimalistički pristup. Japanski “wabi-sabi” filozofski je koncept koji naglašava ljepotu nesavršenosti, asimetrije i prolaznosti. U japanskom dizajnu to se odražava kroz prirodne materijale, neutralne boje i naglasak na ručno izrađenim predmetima koji nose karakter i priču. S druge strane, skandinavska ideja “hygge” donosi toplinu i ugodu u prostor, fokusirajući se na kreiranje domaćeg i prijateljskog ambijenta.
Japandi stil teži stvaranju osjećaja spokoja i ravnoteže, a popularnost ovog stila dijelom proizlazi iz modernog načina života u kojem se sve više cijeni odmak od prenatrpanih prostora i digitalnog svijeta.
Paleta boja je neutralna i suzdržana, ali omogućuje toplinu i dubinu. Za razliku od skandinavskog stila, koji preferira svijetle i hladne nijanse, Japandi stil uvodi tamnije tonove poput maslinastozelene, tamnoplave i antracit sive. Te se boje koriste kako bi se stvorio kontrast u prostoru i dobila dubina, dok svijetle, prirodne boje, kao što su bijela, bež, siva i svijetlosmeđa osiguravaju prostoru da izgleda prozračno i čisto.
Kombinacija svjetlijih skandinavskih tonova i tamnijih japanskih naglasaka donosi sklad, jer svjetlije boje stvaraju iluziju većeg prostora, dok tamnije dodaju intimnost i fokus. Ova paleta omogućava da prostor bude miran i odmoran, potičući osjećaj smirenosti i ravnoteže. Kroz takvu harmoniju boja, Japandi stil stvara ambijent koji poziva na opuštanje i introspekciju.
Materijali se fokusiraju na prirodnost, održivost i kvalitetu. Oni ključni su drvo, bambus, lan, pamuk, kamen i keramika. Drvo, posebno u svojoj prirodnoj i neobrađenoj verziji, ima središnju ulogu – koristi se za namještaj, podove, zidne obloge i detalje. Uobičajeno se koriste svijetlo drvo poput hrasta, ali se također uvode tamnije vrste poput oraha kako bi se stvorio kontrast.
Hrapavi kamen, glatka keramika, mekani pamuk i grubi lan donose suptilne kontraste koji su ugodni za oko i dodiru. Tapecirani dijelovi namještaja često se rade od prirodnih tkanina poput lana i pamuka, koji donose osjećaj udobnosti i prirodne elegancije.
Namještaj je jednostavan je i funkcionalan, s čistim linijama i niskim profilima. Japanski utjecaj vidi se u komadima namještaja koji su niži i bliži podu, što stvara osjećaj stabilnosti i povezanosti s tlom. Skandinavski utjecaj dolazi kroz funkcionalnost i udobnost, što znači da namještaj ne smije samo izgledati dobro, već je i praktičan te napravljen za svakodnevnu upotrebu. Primjer takvog namještaja su minimalistički stolovi od svijetlog drveta, jednostavne police bez suvišnih detalja te sofe s naglaskom na udobnost. U Japandi prostoru svaki komad ima svoje mjesto i ulogu – nema viška predmeta ni prenatrpanosti, već se teži čistim i prozračnim linijama.
Japandi stil karakterizira minimalizam u dekoru, ali svaki detalj ima duboku simboliku i funkciju. Dekoracija je svedena na nekoliko pažljivo odabranih elemenata koji odražavaju prirodne motive i ručni rad. Keramičke šalice, tanjuri ili jednostavni ukrasni tanjuri postavljaju se na vidljiva mjesta kao svojevrsne umjetničke instalacije.
Biljke su čest dodatak ovih prostora, ali njihova upotreba je suzdržana. Obično se koriste biljke jednostavnih linija, poput bambusa, bonsai drveća ili obične paprati, čime se dodaje osjećaj prirodnosti bez vizualne prenatrpanosti.
Kod ovog stila prirodno svjetlo ima ključnu ulogu i prostorije su često uređene tako da bi se maksimalno iskoristila dnevna svjetlost. Prozori su obično jednostavni, bez teških zavjesa, kako bi omogućili protok svjetlosti. Kad je potrebno umjetno svjetlo, koristi se rasvjeta jednostavnog dizajna, najčešće u bijeloj ili prirodnoj nijansi, kako bi se uklopila u neutralnu paletu prostora.
Rasvjetna tijela su jednostavna, sa suptilnim geometrijskim oblicima i toplim, difuznim svjetlom koje stvara umirujući ambijent. To može uključivati viseće lampe od papira ili platna koje stvaraju meko i ugodno svjetlo, kao i podne lampe s prirodnim drvenim postoljima.
Jedna od glavnih prednosti Japandi stila je njegov pozitivan utjecaj na mentalno zdravlje. Mirnoća prostora, neutralne boje i prirodni materijali pomažu u stvaranju opuštajućeg i uravnoteženog okruženja koje potiče smirenost i fokus. Japandi stil također promiče održivost jer se fokusira na visokokvalitetne materijale, dugotrajni namještaj i minimiziranje viška.
Minimalizam i funkcionalnost ovog stila također olakšavaju svakodnevno održavanje prostora jer nema viška predmeta niti složenih dekoracija. Osim toga, Japandi interijeri su vrlo prilagodljivi jer koriste klasične, neutralne boje i prirodne materijale koji se lako kombiniraju s drugim stilovima.
Japandi stil uređenja interijera predstavlja idealan spoj minimalističke estetike i prirodne topline. Ovaj stil je savršen za suvremene prostore jer pruža ravnotežu između estetike i funkcionalnosti, naglašavajući važnost povezivanja s prirodom kroz materijale i dizajn. Japandi stil je više od trenda – on je način života koji slavi jednostavnost, suzdržanost i ljepotu u svakodnevnim trenucima.
Art Deco je stilski pravac koji je obilježio prvu polovicu 20. stoljeća, ostavljajući neizbrisiv trag u svijetu arhitekture, dizajna, mode i umjetnosti. Njegovo ime potječe od “Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes”, izložbe održane u Parizu 1925. godine, koja je promovirala moderan dizajn. Art Deco, sa svojim naglaskom na luksuz, sofisticiranost i modernost, odražava duh međuratnog razdoblja, kada su tehnološki napredak i društvene promjene oblikovali novu estetiku.
Art Deco je poznat po svojoj sintezi raznovrsnih stilskih utjecaja, uključujući kubizam, futurizam, egipatsku umjetnost, te afričke i istočnjačke motive. Karakterističan je po geometrijskim oblicima, simetriji i preciznosti linija, kao i po korištenju luksuznih materijala poput mramora, kroma, stakla i egzotičnog drva. Zlato i srebro često se koriste kao detalji koji naglašavaju bogatstvo i raskoš.
U dizajnu, Art Deco se ističe upotrebom sunčevih zraka, cik-cak linija, zupčanika, stiliziranih biljnih i životinjskih motiva, te složenih uzoraka. Oblikovanje je čisto, ali bogato detaljima, a funkcionalnost se spaja s estetikom na jedinstven način. Boje koje dominiraju su živopisne i kontrastne, često s naglaskom na crnu, bijelu, zlatnu, crvenu i plavu.
Art Deco se razvijao između dva svjetska rata, točnije od 1920-ih do kasnih 1930-ih. Razdoblje nakon Prvog svjetskog rata bilo je obilježeno društvenim previranjima, ali i optimizmom, koji se odrazio u težnji za luksuzom i modernizacijom. Stil je cvjetao u vrijeme kada je tehnološki napredak, poput masovne proizvodnje, omogućio širu dostupnost luksuznih predmeta, čime je dizajn postao ključan aspekt svakodnevnog života.
Art Deco, slično kao i Art Nouveau, je moderan umjetnički stil koji nastoji funkcionalnim objektima dodati umjetnički pečat. Ovaj pokret se razlikuje od likovnih umjetnosti (slikarstva i kiparstva) gdje umjetnički objekt nema praktičnu svrhu ili upotrebu osim pružanja zanimljivog vizualnog doživljaja.
S pojavom masovne proizvodnje, umjetnici i dizajneri željeli su unaprijediti izgled masovno proizvedenih funkcionalnih predmeta – od satova i pepeljara do automobila i zgrada. Potraga Art Decoa za ljepotom u svim aspektima života bila je direktan odraz relativne novosti i masovne upotrebe tehnologije strojne ere, za razliku od tradicionalnih metoda izrade mnogih predmeta. Bauhaus škola također se zanimala za industrijsku proizvodnju, ali na neki način Bauhaus je potpuna suprotnost jer je izbjegavala umjetničke ukrase, preferirajući čiste i jednostavne geometrijske oblike.
Etos Art Decoa razlikovao se od stilova Art Nouveau i Arts and Crafts, koji su naglašavali jedinstvenost i originalnost ručno izrađenih predmeta i koristili stilizirane, organski oblike. Ta izrađena kvaliteta bila je simbolika elitizma, nasuprot Art Decou koji je imao egalitarniji cilj: stvaranje estetski privlačnih, strojno izrađenih predmeta koji su bili dostupni svima.
Među ključnim figurama Art Decoa u arhitekturi ističe se američki arhitekt William Van Alen, poznat po dizajnu Chrysler Buildinga u New Yorku, jedne od najpoznatijih Art Deco građevina. Njegov dizajn karakterizira korištenje geometrijskih oblika, nehrđajućeg čelika i dekorativnih elemenata koji odražavaju duh brzog napretka i urbanog života. U Francuskoj, Jean Dunand bio je istaknuti dizajner interijera i umjetnik, poznat po svojim radovima u lakiranom drvu i metalu. Njegov rad je utjelovio luksuznu i egzotičnu stranu Art Decoa, s naglaskom na kvalitetu izrade i sofisticiranost dizajna. Ruhlmann, još jedan francuski dizajner, ostavio je značajan trag u dizajnu namještaja, poznat po elegantnim linijama i upotrebi dragocjenih materijala. U svijetu mode, Jeanne Lanvin i Coco Chanel prilagodile su principe Art Decoa u svojim kolekcijama, kombinirajući jednostavne, ali sofisticirane linije s luksuznim detaljima i materijalima.
Iako je vrhunac Art Decoa bio prije gotovo jednog stoljeća, njegov utjecaj se i danas osjeća u suvremenom dizajnu. Današnji dizajneri često se vraćaju ovom stilu kao izvoru inspiracije, posebno u kontekstu interijera, gdje se elementi Art Decoa koriste za stvaranje elegantnih i luksuznih prostora.
Art Deco ostaje jedan od najutjecajnijih i najprepoznatljivijih stilova 20. stoljeća. Njegova sposobnost da spaja funkcionalnost s estetikom, kao i luksuz s modernizmom, učinila ga je trajno relevantnim. Bez obzira na to je li riječ o arhitekturi, dizajnu namještaja ili modi, Art Deco nastavlja inspirirati i oblikovati suvremeni dizajn, dokazajući da je elegancija i sofisticiranost uvijek u modi.
Terakota, tradicionalno prepoznata po svojoj uporabi u povijesnim arhitektonskim i umjetničkim djelima, ponovno se afirmira kao važan element modernog dizajna. U današnjem svijetu arhitekture i interijera, gdje je naglasak sve više na održivosti i estetici, terakota doživljava pravu renesansu. Njena prirodna toplina, ekološka prihvatljivost i mogućnost stvaranja raznovrsnih oblika čine je idealnim izborom za suvremene dizajnerske projekte.
Terakota, latinski: terra cocta “pečena zemlja”, keramička je masa izrađena od pečene gline, poznata po svojoj toploj, zemljanoj boji koja varira od svijetlosmeđe do tamno crvene.
Kroz povijest, terakota se koristila za izradu kipova, posuđa, građevinskih materijala i dekorativnih elemenata. Egipćani su je koristili za izradu figurica i pločica, a Rimljani za krovne crjepove i arhitektonske detalje. Terakota je također bila ključna u indijskoj, kineskoj i mezoameričkoj kulturi.
U arhitekturi, terakota se sve više koristi kao materijal za oblaganje zgrada. Ova upotreba nije samo estetska; ventilirane fasade od terakote pomažu u regulaciji temperature zgrada, smanjujući potrebu za umjetnim hlađenjem i grijanjem, što doprinosi energetskoj efikasnosti. Arhitekti diljem svijeta prepoznaju ove prednosti i uključuju terakotu u svoje projekte, stvarajući zgrade koje su ne samo funkcionalne nego i vizualno upečatljive. Povrh toga, njezina otpornost na vremenske uvjete i dugovječnost osiguravaju dugotrajan estetski dojam.
U svijetu dizajna interijera, terakota je postala simbol udobnosti i prirodne elegancije. Pločice od terakote često se koriste za podove i zidne obloge, osobito u prostorima gdje se traži spoj rustikalnog šarma i suvremenog dizajna. Zahvaljujući širokoj paleti tonova, od dubokih crvenih do blagih zemljanih nijansi, terakota se lako uklapa u različite stilove, od minimalizma do boho dizajna. Kombinacija terakote s drugim prirodnim materijalima poput drva i kamena dodatno pojačava osjećaj topline i pristupačnosti.
Terakota se također koristi u izradi dekorativnih elemenata i namještaja. Njena plastičnost omogućava stvaranje unikatnih vaza, skulptura i drugih ukrasnih predmeta koji prostoru dodaju karakter i dubinu. U suvremenom dizajnu, često se koristi za stvaranje kontrasta ili kao fokusna točka unutar prostora. Primjerice, jednostavna terakota vaza može postati središnji element stola ili police, donoseći sa sobom priču o tradiciji i inovaciji.
Jedna od najvažnijih značajki terakote u modernom dizajnu je njena ekološka prihvatljivost. U svijetu koji se suočava s izazovima klimatskih promjena, sve veća potražnja za održivim materijalima prirodnog porijekla postavlja terakotu u središte pažnje. Izrađena od gline, terakota je obnovljiv resurs, a njen proizvodni proces zahtijeva manje energije u usporedbi s nekim drugim građevinskim materijalima. Ovo čini terakotu savršenim izborom za projekte koji nastoje smanjiti svoj ekološki otisak.
Upotreba terakote u modernom dizajnu podrazumijeva spoj tradicije i inovacije, povezujući se s prirodom međutim istovremeno zadovoljavajući estetske i funkcionalne zahtjeve suvremenog života. Njezina sposobnost da se prilagodi raznim stilovima, zajedno s ekološkim prednostima, osigurava joj trajno mjesto u budućnosti arhitekture i dizajna. Terakota ne samo da oplemenjuje prostore već i promovira svjesnost o važnosti održivosti u svijetu koji se neprestano mijenja.
8.2. – KOMEDIJA – JALTA, JALTA, M. Grgić – A. Kabiljo
8.2. – VIDRA – VARIJACIJE, A. Budimir
8.2. – GAVELLA – MAJKA, Florian Zeller
8.2. – ZKM – MLADEŽ BEZ BOGA, Borut Šeparović
9.2. – TREŠNJA- CAREVO NOVO RUHO, H.C.Andersen / A. Tonković Dolenčić
11. 2. – MALA SCENA – VELIKA TVORNICA RIJEČI, A. de Lestrade / B. Margetić
13. 2. – HNK- SORRY, Bobo Jelčić
13. 2. – KEREMPUH – KRALJ UBU, Alfred Jarry
14. 2. – TEATAR EXIT – POČETAK, Aida Bukvić
15. 2. – KEREMPUH – KAKO DRUGA POLOVICA VOLI, Alan Ayckbourn
15.2. – GAVELLA – MOJI TUŽNI MONSTRUMI, Mate Matišić
16. 2. – ZKM – VIŠNJIK, Anton Pavlovič Čehov
17. 2. – MALA SCENA – RUSALKA, Ivica Šimić
17.2. – KOMEDIJA – MNOGO VIKE NIZAŠTO, W. Shakespeare
18. 2. – HNK – FAFARIKUL, Đurđica Čilić
18. 2. – HISTRIONI – KRČMARICA PURGERICA, Carlo Goldoni
18. 2. – ŽAR PTICA- MJESTO GDJE ODLAZE IZGUBLJENE STVARI, Ana Ivanović
29. 2. – TEATAR &TD- VISIBABA, L. Barić/S. Milardović